Rezimirano obrazloženje relevatnog pravnog okvira međunarodnog i unutrašnjeg prava u Bosni i Hercegovini i temeljnih postulata prava ljudskih prava
Ustavi većine savremenih država poseban položaj i status dodjeljuju općim načelima međunarodnog prava, odnosno međunarodnim sporazumima o ljudskim pravima i osnovnim slobodama te opća načela međunarodnog prava kao i međunarodni sporazumi o ljudskim pravima i slobodama imaju nadzakonsku pravnu snagu, odnosno ustavni rang i kao takvi neposredno se primjenjuju u unutrašnjem pravu.
I Ustav Bosne i Hercegovine, kao i entitetski ustavi (Ustav Federacije Bosne i Hercegovine i Ustav Republike Srpske) te Statut Brčko distrikta Bosne i Hercegovine garantuju najviši nivo međunarodno priznatih ljudskih prava, bez diskriminacije.
U Federaciji Bosne i Hercegovine, prema Ustavu FBiH (član III.2) federalna vlast i kantoni nadležni su, pored ostalog, za jamčenje i provođenje ljudskih prava. Sve jedinice lokalne samouprave u BiH, bez obzira na entitetske i kantonalne ustave, imaju iste ili vrlo slične nadležnosti, pošto je u oba entiteta usvojen model monotipne lokalne samouprave te njihove nadležnosti obuhvataju i zaštitu ljudskih prava, a zaštita ljudskih prava spada u poslove tzv. samoupravne ili izvorne nadležnosti jedinica lokalne samouprave.
Međutim, specifično ustavno uređenje Bosne i Hercegovine, podijeljena i nerijetko sporna ili preklapajuća nadležnost između različitih nivoa vlasti u mnogim oblastima, mnoštvo neusaglašenih pravnih propisa, nejednakost finansijske moći, institucionalne i kadrovske kapacitiranosti nosioca vlasti različitih nivoa te nedovoljna implementacijska posvećenost u ostvarenju zaštite ljudskih prava, rezultirala je nejednakim tretmanom osobito ranjivih grupa.
Međunarodnopravne obaveze Bosne i Hercegovine, proistekle posebno iz univerzalnih i evropskih pravnih akata i standarda, osobito Vijeća Evrope, kojih je potpisnica i Bosna i Hercegovina, nalažu uspostavljanje, usvajanje i efikasno djelovanje koordiniranog, intersektoralnog i multidisciplinarnog pristupa, okvira i sistema u oblasti ostvarenja i zaštite ljudskih prava, posebno ranjivih grupa te je neophodno i poštovanje, primjena, harmonizacija, unaprjeđenje i implementacija pravnog, strateškog i institucionalnog okvira u ovoj oblasti u Bosni i Hercegovini, prema međunarodnim normama i standardima.
Osnovno načelo savremenog prava ljudskih prava jeste jednakost. Prihvatanje nejednakosti ljudi ruši, zapravo, cijeli koncept i suštinu ljudskih prava. Poštovanje i primjena načela jednakosti podrazumijeva nediskriminaciju. Diskriminacija osoba po bilo kojem osnovu (rasa, boja, spol, jezik, vjera, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeko, imovno stanje, rođenje ili svaka druga okolnost) predstavlja, dakle, povredu ljudskih prava.
Diskriminacija (posebno diskriminacija na osnovu spola) je uzrokovana brojnim stereotipima i predrasudama koje se temelje u historiji, kulturi, ponašanju ljudi koje se nekad proteže i vjekovima unazad, prisutna je u svim društvima, u većoj ili manjoj mjeri. Uslovljena je ne samo stepenom demokratskog razvoja samog društva, već i mjerama koje se poduzimaju u cilju sprječavanja i sankcionisanja diskriminatornih ponašanja te se stoga uspostavljanje funkcionalnog i primjerenog pravnog okvira za borbu protiv diskriminacije, kao i implementacija tog pravnog okvira smatra najvažnijim korakom u cilju suzbijanja ove izrazito negativne i štetne društvene pojave.
Postojeći međunarodni, evropski, univerzalni i posebno instrumenti Ujedinjenih nacija, koji čine međunarodni i evropski pravni okvir za ostvarivanje ljudskih prava, zabrane diskriminacije i ravnopravnosti spolova, uglavnom su prihvaćeni od strane skoro svih savremenih država koje putem svojih ustava, ali i ostalih pravnih akata, pravno uređuju ovo pitanje, u ostvarenju građanskih, političkih, ekonomskih, socijalnih, kulturnih prava, odnosno ljudskih prava u cjelini.
Princip zabrane diskriminacije, jednakog tretmana i jednakih mogućnosti za žene i muškarce i ravnopravnosti spolova posebno je važan princip i u Evropskoj uniji te je od značaja i za pristup Bosne i Hrcegovine Evropskoj uniji.
Rodno zasnovano nasilje je kršenje ljudskih prava žena i oblik diskriminacije nad ženama, te predstavljaju istovremeno uzrok i posljedicu nejednakih odnosa moći među muškarcima i ženama.[1] Zaštita prava žena na nivou Ujedinjenih nacija ostvaruje se indirektno kroz širok spektar međunarodnih konvencija, deklaracija, rezolucija i preporuka za zaštitu ljudskih prava i zabranu diskriminacije, ali i kroz određeni broj dokumenata koji se direktno odnose na prava žena i njihov lični, politički, ekonomski i socijalni položaj. Punu pravnu i faktičku jednakost otežava različit politički i ekonomski razvoj država u svijetu, ali i različiti kulturni, ideološki, religijski i tradicijski konteksti u okviru kojih se različito shvata rodna uloga, položaj, odgovornosti i prava žena u odnosu na muškarce.”[2]
Konvencija o eliminisanju svih oblika diskriminacije žena[3], sa težištem na osnovnim pitanjima: definicija i oblici diskriminacije, obaveza države da eliminiše diskriminaciju, razvoj i emancipacija žena, ubrzanje ostvarivanja ravnopravnosti polova, uloge polova i stereotipi, normira diskriminaciju kao pravno ili fizičko, neposredno ili posredno razlikovanje, privilegovanje, isključivanje ili ograničavanje čiji se cilj ili posljedica ogleda u otežavanju, ugrožavanju, onemogućavanju ili negiranju priznavanja, uživanja ili ostvarivanja ljudskih prava zbog pripadnosti određenom polu. Konvencija, između ostalih, uvodi i obavezu državama na priznavanje jednakih prava ženama u odnosu na prava koja su priznata muškarcima (član 15.). U oblasti borbe protiv diskriminacije i nasilja nad ženama Opća preporuka broj 19., iz 1992.godine, bila je ključna referenca i alat za zagovaranje za sisteme i organizacije koje se bave pitanjima diskriminacije i nasilja nad ženama. Nova Opća preporuka broj 35 (GR 35) potvrđuje posvećenost UN-a svijetu bez nasilja za sve žene i djevojke. Tako GR 35 definira „rodno zasnovano nasilje“ kao socijalni problem, koji zahtijeva sveobuhvatne odgovore i “jedno od osnovnih društvenih, političkih i ekonomskih sredstava kojima se podstiče podređeni položaj žena u odnosu na muškarce i njihove stereotipne uloge”. Nasilje nad ženama je “kritična prepreka za postizanje suštinske jednakosti između žena i muškaraca i kršenje ženskih ljudskih prava”. Ona se manifestuje u beskonačnosti višestrukih, međusobno povezanih i ponavljanih oblika, uključujući kršenje ženskog seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava, podržanih od strane mnogobrojnih faktora, među kojima su i ideologija muškog prava i privilegija nad ženama. Nasilje prema ženama označava kršenje ljudskih prava i oblik diskriminacije nad ženama i predstavlja sva djela rodno zasnovanog nasilja koja dovode do, odnosno mogu dovesti do, fizičke, seksualne, psihičke odnosno ekonomske povrede odnosno patnje za žene, obuhvatajući i prijetnje takvim djelima, prinudu odnosno protivpravno lišavanje slobode, bilo u javnosti ili u privatnom životu. Konvencija o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici (poznatija kao Istanbulska konvencija) “najdalekosežniji je međunarodni ugovor koji se bavi nasiljem nad ženama i u porodici kao ozbiljnom povredom ljudskih prava, te predstavlja kulminaciju dotadašnjeg rada Vijeća Evrope na pitanjima rodne ravnopravnosti”. …Sprječavanje nasilja, zaštita žrtava i krivično gonjenje počinitelja glavne su značajke Konvencije.[4]
Zakon o ravnopravnosti spolova u Bosni i Hercegovini (uz Zakon o zabrani diskriminacije te međunarodne dokumente) uređuje, promovira i štiti ravnopravnost spolova, garantira jednake mogućnosti i ravnopravan tretman svih osoba bez obzira na spol, u javnoj i u privatnoj sferi društva, te uređuje zaštitu od diskriminacije na osnovu spola.[5]
Zakon o ravnopravnosti spolova u Bosni i Hercegovini je članom 6. stav 1. definirao i nasilje po osnovu spola i predstavlja svako djelovanje kojim se nanosi ili može biti nanijeta fizička, psihička, seksualna ili ekonomska šteta ili patnja, kao i prijetnja takvim djelovanjem koje sputavaju osobu ili grupu osoba da uživa u svojim ljudskim pravima i slobodama u javnoj i privatnoj sferi života.
GREVIO (Group of Experts on Action against Violence against Women and Domestic Violence/Grupa eksperata za djelovanje protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici) je pozvao na vlasti u Bosni i Hercegovini unaprijede implementaciju Istanbulske konvencije u odnosu na sve oblike nasilja nad ženama, pored nasilja u porodici, a budući da su isti trenutno manje obuhvaćeni rodno osjetljivim politikama, programima i uslugama podrške, uključujući silovanje i seksualno nasilje, seksualno uznemiravanje, sakaćenje ženskih genitalija, prisilni brak, prisilni abortus, prisilna sterilizacija i progon. Upravo se stoga temeljna preporuka GREVIO-a odnosila na usklađivanje postojeće definicije nasilja u porodici i nasilja nad ženama sa definicijama Istanbulske konvencije.[6]
Saglasno ustavnoj podjeli nadležnosti u BiH, zakonodavstvo u ovoj oblasti zaštite od nasilja u porodici je na entitetskom nivou. Značajno je krivično zakonodavstvo, također, u domenu sankcionisanja nasilja na ženama, na nivou Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine, Republike Srpske i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine. Posebno je potrebno naglasiti Krivični zakon Federacije Bosne i Hercegovine koji, pored ostalog, propisuje: “da se ovim zakonom u zakonodavstvu Federacije Bosne i Hercegovine djelimično preuzima Direktiva (EU) 2024/1385 Evropskog parlamenta i Vijeća od 14. maja 2024. godine o suzbijanju nasilja prema ženama i nasilja u porodici (SL L2024/1385), da je rodno zasnovano nasilje prema ženama nasilje usmjereno na ženu zbog toga što je žena ili koje nerazmjerno pogađa žene. Takvo postupanje uzet će se kao otežavajuća okolnost ako ovim zakonom nije izričito propisano teže kažnjavanje.[7] Zakonom o zaštiti od nasilja u porodici i nasilja prema ženama u Federaciji Bosne i Hercegovine[8] se u zakonodavstvo djelimično preuzima Direktiva (EU) 2024/1385 Evropskog parlamenta i Vijeća od 14. maja 2024. godine o suzbijanju nasilja prema ženama i nasilja u porodici (SL L2024/1385), kao i preporuke Komiteta potpisnica Istanbulske konvencije. Dakle, usvojen je novi Zakon o zaštiti od nasilja u porodici i nasilja prema ženama u Federaciji Bosne i Hercegovine 2025. godine, a u njega su ugrađeni međunarodni standardi za zaštitu od nasilja u porodici i prema ženama propisani Konvencijom Vijeća Evrope o sprečavanju i borbi protiv nasilja prema ženama i nasilja u porodici (Istanbulskom konvencijom) koju je BiH ratificirala i koju putem ovog zakona inkorporira u pravni sistem FBIH.
„Vijeće ministara Bosne i Hercegovine, na prijedlog Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice, donijelo je Odluku o usvajanju Gender akcionog plana Bosne i Hercegovine (GAP BiH) za period 2023 – 2027. godine, s Operativnim planom institucija BiH za njegovu implementaciju u ovom periodu. Prethodno su vlade Federacije BiH, Republike Srpske i Brčko distrikta BiH dale suglasnost na tekst Gender akcionog plana Bosne i Hercegovine za period 2023-2027. godine, koji predstavlja okvirni strateški dokument i daje smjernice za izradu operativnih planova institucija na svim nivoima vlasti u BiH. Gender akcioni plan BiH sadrži ciljeve, programe i mjere za ostvarivanje ravnopravnosti spolova u svim oblastima društvenog života i rada, a Operativnim planom su zacrtane aktivnosti koje će provesti nadležne institucije Bosne i Hercegovine u preciziranim rokovima do kraja 2027. godine.“[9]
Gender centar FBiH koordinirao je procesom izrade Strategije za prevenciju i borbu protiv nasilja u porodici 2024–2027. koju je u junu 2024. usvojio Parlament FBiH. Strategijom se nastoji doprinijeti ispunjenju obaveza preuzetih Istanbulskom konvencijom, odnosno realizaciji tzv. „četiri P” konvencije (engl. prevention, protection, prosecution, policies).
U Bosni i Hercegovini, uprkos napretku u pravnom, strateškom i institucionalnom mehanizmu za jačanje rodne ravnopravnosti te prevenciju i sankcionisanje rodno zasnovanog nasilja, žene su i dalje suočene sa mnogim izazovima i preprekama na putu ka punoj jednakosti u svim oblastima života te u zaštiti od rodno zasnovanog nasilja, a ostvarivanje pune rodne ravnopravnosti te prevencija i eleminacija rodno zasnovanog nasilja i posebno nasilja prema ženama izazovi su i na međunarodnom i regionalnom nivou. U Bosni i Hercegovini i dalje nedostaje sveobuhvatno i usklađeno zakonodavstvo i javne politike koje bi osigurale adresiranje svih oblika rodno zasnovanog nasilja, jer zakoni i javne politike u oblasti rodne ravnopravnosti, zabrane diskriminacije i rodno zasnovanog nasilja nisu međusobno usklađeni, niti su u potpunosti usklađeni sa relevantnim međunarodnim standardima.
Inicijativa za oslobađanje od plaćanja troškova posredovanja u postupku razvoda braka
za žene žrtve rodno zasnovanog nasilja u Gradu Mostaru
Poštujući obavezujuće norme, standarde, načela, pravne i strateške akte i dokumente međunarodnog i unutrašnjeg prava u Bosni i Hercegovine u oblasti unaprjeđanja položaja, statusa, prava te pravne zaštite žena žrtava rodno zasnovanog nasilja kao i temeljne postulate prava ljudskih prava i vladavine prava – jednakost i nediskriminacija, te put Bosne i Hercegovine u evropske integracije i preuzete obaveze, a pozivajući se na neophodnost inkluzivnog i dostupnog, jednakopravnog uživanja prava žena u svim sferama života, te raspoloživost i efikasnost mehanizama, procedura i usluga podrške i zaštite, inicira se izmjena pravne regulative obaveze plaćanja troškova posredovanja u postupku razvoda braka za žene žrtve rodno zasnovanog nasilja
sada u Gradu Mostaru, a sa intencijom moguće replikacije, kroz odgovarajuće procedure, i po potrebi, prilagodbe, u drugim jedinicama lokalne samouprave u Hercegovačko-neretvanskom kantonu, te i u drugim kantonima, odnosno i na drugim nivoima vlasti u Bosni i Hercegovini, a po uzoru na već posotjeću praksu da je obavezno posredovanje besplatno u Kantonu Sarajevo i Bosansko-podrinjskom kantonu, te međunarodne standarde.
Troškovi posredovanja za razvod brakova za posljedicu imaju i nemogućnost napuštanja nasilnih bračnih zajednica, prisiljavaju žene žrtve rodno zasnovnog nasilja na povratak u nasilne bračne zajednice, a praksa naplaćivanja troškova posredovanja prilikom zahtjeva za razvod je neujednačena u Bosni i Hercegovini i unutar Federacije Bosne i Hercegovine, što predstavlja i diskriminaciju i kršenje ljudskih prava žena.
Prilikom plaćanja posredovanja troškovi su različitog iznosa, različiti od kantona do kantona u Federaciji Bosne i Hercegovine: od 30 do 400 KM, a bez plaćanja troškova posredovanja, postupak razvoda braka ne može biti okončan. Najskuplje iznose troškova posredovanja plaćaju žene u Hercegovačko-neretvanskom kantonu i Srednjobosanskom, i do 400 KM.[10]
Centri za socijalni rad naplaćuju uslugu u skladu sa svojim uredbama, a postupak posredovanja mogu raditi i advokati koji također naplaćuju uslugu.
Taksa u Gradu Mostaru naplaćuje se u skladu sa članom 2. Odluke o visini naknade za obavljanje usluge posredovanja između bračnih partnera prije pokretanja postupka za razvod braka Ustanove „Centar za socijalni rad Grada Mostara“, broj: 01-45-885/25 od 25. 02. 2025. godine.
Prema informacijama dobivenim putem maila 9.4.2026. od Centra za socijalni rad Grada Mostara kao odgovor na molbu za dostavljanje Odluke i informacija o pravnom osnovu regulisanja naknade za uslugu posredovanja između bračnih partnera prije pokretanja postupka za razvod braka
pripremljenu u okviru realizacije projekta „Pravni, psihološki i društveni mehanizmi podrške ženama žrtvama nasilja“, s ciljem unapređenja institucionalnih procedura i jačanja zaštite žena žrtava nasilja u porodici,:
Pravilnikom o uslovima koje mora ispunjavati fizičko i pravno lice ovlašteno za posredovanje između bračnih partnera prije pokretanja postupka za razvod brak F BiH („Službene novine F BiH“, broj: 7/25), regulisano je pravo ovlaštenih posrednika na novčanu naknadu za obavljene usluge posredovanja koja ne može biti viša od 25% prosječne isplaćene neto plate u Federaciji za prethodnu godinu prema podatku Federalnog zavoda za statistiku.
U skladu sa navedenom odredbom Pravilnika, Upravno vijeće ove Ustanove je donijelo Odluku o visini naknade za obavljanje usluge posredovanja između bračnih partnera prije pokretanja postupka za razvod braka, broj: 01-45-885/25 od 25.02.2025. godine. Članom 2. navedene Odluke propisano je da se usluge za obavljanje postupka posredovanja prije razvoda braka u naplaćuju iznosu od 300,00 KM, dok je članom 3 iste Odluke propisano da su od plaćanja naknade oslobođeni podnosioci zahtjeva koji su nezaposleni i koji ne ostvaruju prihode, te da da će se usluge posredovanja obaviti bez naknade ako podnosilac uz zahtjev dostavi:
- Dokaz Službe za zapošljavanje po mjestu prebivališta,
- Dokaz Porezne uprave po mjestu prebivališta, da li se isti vodi kao porezni obveznik i
- Uvjerenje ZK ureda sa podatkom o ne/postojanju vlasništva na nekretninama.
U Hercegovačko-neretvanskom kantonu (HNK), žene žrtve nasilja koje žele pokrenuti razvod braka, a imaju maloljetnu djecu sa supružnikom, obavezne su prethodno proći postupak posredovanja pred Centrom za socijalni rad. Ovaj postupak se naplaćuje u iznosu od 300 KM u Mostaru, u skladu s Odlukom o visini naknade za posredovanje (br. 01-45-885/25 od 25.02.2025.). Plaćanja su oslobođene samo osobe koje mogu dokazati da su potpuno nezaposlene i bez imovine, što zahtijeva dostavljanje opsežne dokumentacije nadležnim institucijama. Takav sistem u praksi posebno diskriminira žene žrtve nasilja u porodici. One se suočavaju s dvostrukim teretom: psihološkim jer moraju prolaziti postupak posredovanja sa nasilnikom, te finansijskim jer moraju osigurati navedena sredstva kako bi započele proces razvoda. Pored troška posredovanja (300 KM), žrtve su obavezne snositi i dodatne sudske troškove u iznosu od 180 KM za podnošenje tužbe/zahtjeva i 180 KM za presudu. Samo za pokretanje i vođenje postupka razvoda potrebno je osigurati najmanje 660 KM, što za mnoge ekonomski zavisne žene žrtve nasilja predstavlja dodatnu prepreku. Posredovanje je utemeljeno u Porodičnom zakonu Federacije Bosne i Hercegovine, s ciljem očuvanja bračnih zajednica i dogovornog rješavanja pitanja roditeljskog staranja. Međutim, zakon ne pravi razliku između dobrovoljnih razvoda i razvoda u slučajevima nasilja. U pojedinim kantonima posredovanje su i do 400 KM. Ovakva praksa u suprotnosti je sa međunarodnim obavezama koje je Bosna i Hercegovina preuzela ratifikacijom Istanbulske konvencije (Konvencija Vijeća Evrope o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici) i Konvencije o eliminaciji svih oblika diskriminacije žena (CEDAW). Ovi dokumenti jasno nalažu da žrtve nasilja moraju imati besplatan, siguran i pravovremen pristup pravnoj zaštiti. Naplata posredovanja i obavezno učešće u istom u slučajevima nasilja direktno krše ove standarde.
Također, i u Zakonu o pružanju besplatne pravne pomoći u Hercegovačko-neretvanskom kantonu[11] žrtve nasilja u porodici ili nasilja na osnovu spola prepoznate su kao korisnici besplatne pravne pomoći po statusu – pravo na besplatnu pravnu pomoć ostvaruju na osnovu statusa.
U 2025. godini i Centar ženskih prava Zenica podnio je Federalnom ministarstvu pravde inicijativu za izmjenu Porodičnog zakona – zahtjevom prema Ministarstvu pravde Federacije BiH se traži hitna izmjena Porodičnog zakona FBiH na način da se isključivo zabrani naplaćivanje usluge posredovanja koje se obavezno provodi prije pokretanja brakorazvodne parnice u slučaju kada bračni partneri imaju maloljetnu djecu.
Podaci pokazuju značajno povećanje nasilja i ubistva žena u BiH. Neophodno da svi sudionici društva poduzmu sve korake u osiguravanju zaštite žena i djece.
Žene ne smiju imati sistemski problem kada žele, sa svojom djecom, da izađu iz nasilne bračne zajednice, a plaćanje troškova obaveznog posredovanja u postupku razvoda braka za žene žrtve rodno zasnovanog nasilja to upravo jeste.
Pozdravljajući propisano osolobađanje od plaćanja naknade podnosioca zahtjeva koji su nezaposleni i koji ne ostvaruju prihode, moramo istaknuti da je neophodno osigurati i da žene žrtve nasilja budu oslobođene plaćanja troškova posredovanja te da se žene žrtve rodon zasnovanog nasilja dodaju na listu onih koji su već oslobođeni plaćanja troškova posredovanja, kao što su nezaposleni i bez imovine, jer ne smije se teret finansiranja usuga posredovanja prebaciti sa države na žene žrtve rodno zasnovanog nasilja.
Vlast treba aktivno sudjelovati u inicijativama i dati podršku organizacijama civilnog društva u pogledu sprječavanja nasilja i ubistava žena.
Ovom Inicijativom – Inicijativom za oslobađanje od plaćanja troškova posredovanja u postupku razvoda braka za žene žrtve rodno zasnovanog nasilja u Gradu Mostaru nastoji se doprinijeti stvaranju sistema koji ne kažnjava žene zato što žele izaći iz nasilnih zajednica nego im daje punu podršku.
Kroz ovu Inicijativu prema nadležnim institucijama, cilj je pokrenuti izmjene koje će osigurati da žene žrtve nasilja budu oslobođene plaćanja posredovanja te da se dodaju na listu onih koji su već oslobođeni plaćanja, kao što su nezaposleni i bez imovine.
[1] Prisutno je u mnogim oblicima, uključujući fizičko, seksualno, psihološko i ekonomsko nasilje. Ima veći utjecaj na žene i djevojke, jer su one najčešće žrtve i trpe veću štetu od muškaraca. Rodno zasnovano nasilje djeluje kao mehanizam za ostvarivanje i održavanje rodne nejednakosti.
[2] D. Banović,”Ujedinjene nacije: pravni okvir i mehanizmi za rodnu ravnopravnost“ u Rodna ravnopravnost: Teorija, pravo, politike. Uvod u rodne studije za studentice i student društvenih nauka u BiH, Sarajevski otvoreni centar i Univerzitet u Sarajevu – Pravni fakultet, Sarajevo 2019, 88
[3] Bivša Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija je potpisala 17. 7. 1980. i ratificirala 26. 2. 1982. Konvenciju o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena, a Bosna i Hercegovina ju je preuzela Notifikacijom o sukcesiji 1. 9. 1993. godine. Dodatno, Bosna i Hercegovina je potpisala Fakultativni protokol 7. 9. 2000. godine, a ratificirala ga 4. 9. 2002. godine. Ustav Bosne i Hercegovine u Aneksu I sadrži i Konvenciju o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena što dodatno pojačava zaštitu od diskriminacije. Ovom činjenicom, Konvencija se može smatrati i dijelom ustavnog prava Bosne i Hercegovine i obavezujućom po tom osnovu. Bosna i Hercegovina, kao članica Konvencije, obavezna je da podnese Inicijalni, te podnosi periodične izvještaje najmanje svake četiri godine
[4] N. Kulenović, „Vijeće Evrope: pravni okvir i mehanizmi za rodnu ravnopravnost“ u Rodna ravnopravnost: Teorija, pravo, politike. Uvod u rodne studije za studentice i student društvenih nauka u BiH, Sarajevski otvoreni centar i Univerzitet u Sarajevu – Pravni fakultet, Sarajevo 2019, 100
[5] Zakon o ravnopravnosti spolova u Bosni i Hercegovini normira: „Diskriminacija po osnovu spola je svako stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe ili grupe osoba zasnovano na spolu zbog kojeg se osobama ili grupi osoba otežava ili negira priznavanje, uživanje ili ostvarivanje ljudskih prava ili sloboda. U svojim oblicima diskriminacija može biti direktna, indirektna, uznemiravanje, seksualno uznemiravanje, poticanje na diskriminaciju i nasilje po osnovu spola.“
[6] GREVIO Baseline Evaluation Report on legislative and other measures giving effect to the provisions of the Council of Europe Convention on Preventing and Combating Violence against Women and Domestic Violence (Istanbul Convention)/Inf(2022)19 Adopted by GREVIO on 24 June 2022 Published on 8 November 2022 https://rm.coe.int/grevio-baseline-evaluation-report-on-bosnia-and-herzegovina/1680a8e5f1
[7] Pojedine značajne pravne akte i strateški okvir čine: Krivični zakon Federacije Bosne i Hercegovine, „Službene novine Federacije BiH“, br. 36/03, 37/03, 21/04, 69/04, 18/05, 42/10, 42/11, 59/14 i 76/14, 46/16, 75/17 i 31/23 i 58/25, Krivični zakonik Republike Srpske, „Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 64/217, 104/218 – odluka US, 15/221 i 89/21, Zakon o zaštiti od nasilja u porodici Federacije Bosne i Hercegovine, „Službene novine Federacije BiH“, “Službene novine FBiH”, br. 20/13 i 75/21, Zakon o zaštiti od nasilja u porodici i nasilja prema ženama u Federaciji Bosne i Hercegovine, “Službene.novine FBiH”, br. 19/25, Porodični zakon Federacije Bosne i Hercegovine, „Službene novine Federacije BiH“, br. 35/05, 41/05 – ispr., 31/14 i 32/19 – odluka US), Krivični zakonik Republike Srpske, “Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 64/217, 104/218 – odluka US, 15/221 i 89/21, Zakon o zaštiti od nasilja u porodici, “Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 102/12, 108/13, 82/15 i 84/19, Porodični zakon Republike Srpske, „Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 54/02, 41/08 i 63/14, Krivični zakon Brčko distrikta Bosne i Hercegovine, „Službeni glasnik Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine”, br. 19/20 – prečišćen tekst, Strateški plan za prevenciju i borbu protiv nasilja u porodici u Federaciji Bosne i Hercegovine – 2009.-2010, „Službene novine Federacije BiH“, broj 77/08), Zakon o krivičnom postupku, „Službene novine Federacije BiH”, br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09, 12/10, 8/13, 59/14, Zakon o krivičnom postupku Republike Srpske, „Službeni glasnik Republike Srpske”, 53/12, 91/17, 66/18 i 15/21, Strategija za sprečavanje i borbu protiv nasilja u porodici (2013-2017), „Službene novine Federacije BiH“, br. 95/13, Strategija za suzbijanje nasilja u porodici Republike Srpske (2014-2019), „Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 63/14, Akcioni plan za implementaciju UNSCR 1325 u Bosni i Hercegovini za period 2014–2017. godine, „Službeni glasnik BiH“, br. 89/14, Zakon o ravnopravnosti spolova u Bosni i Hercegovini – prečišćeni tekst, „Službeni glasnik BiH“ br. 32/10, Gender akcioni plan Bosne i Hercegovine za period 2013.-2017. godine, „Službeni glasnik BiH”, br. 98/13, Gender akcioni plan BiH za period 2018 – 2022., Gender akcioni plan Bosne i Hercegovine (GAP BiH) za period 2023 – 2027. godine te pravni i strateški dokumeti iz oblasti pristupa pravdi – posebno, prava na besplatnu pravnu pomoć.
[8] “Sl. novine Federacije BiH”, br. 19/25
[9] Vidjeti više: https://arsbih.gov.ba/usvojen-gender-akcioni-plan-bosne-i-hercegovine/ (preuzeto 8.10.2024.)
[10] https://detektor.ba/2025/02/20/troskovi-posredovanja-za-razvod-brakova-prisiljavaju-zene-na-povratak-u-nasilne-zajednice/
[11] Zakon o pružanju besplatne pravne pomoći, Hercegovačko-neretvanski kanton „Službene novine HNK“ br. 7/13
INICIJATIVU ZA UDRUŽENJE DIGNITET URADILE:
Prof. dr. Rebeka Kotlo
Pravnica Eldina Hodžić Nurkić
